Zoološki vrt grada Zagreba

Obična smreka, obična smrča

Picea abies (L.) H. Karst. (P. excelsa /Lam./ Link)

Porodica: Pinaceae (borovke)

Habitus: vazdazeleno, do 40 (50) m visoko stablo prsnog promjera debla do 2 m; krošnja stožasta s gotovo uvijek izraženim vrhom; grane prvog reda u pršljenovima, horizontalno otklonjene ili povijene prema dolje s vrhovima usmjerenim prema gore; grane drugog reda tanke, do 50 cm dugačke i viseće

Kora: crvenkastosmeđa, raspucana i ljuskasta

Izbojci: svijetlosmeđi do narančastosmeđi, nakon otpadanja iglica hrapavi – na izbojcima ostaju drvenaste lisne peteljke

Pupovi: stožasti, ušiljeni, obavijeni većim brojem crvenkastosmeđih do svijetlosmeđih i golih ljusaka; nisu smolavi

Iglice: zavojito raspoređene na izbojcima; tamnozelene, četverobridne, 1-2 (2,5) cm duge, oko 1 mm široke, ušiljene; pruge puči na sve četiri strane; smještene na kratkim smećkastim peteljkama koje nakon otpadanja iglica ostaju na lisnim jastučićima; s donje strane izbojka raščešljane, a s gornje četkaste

″Cvjetovi″: jednodomni; muški pojedinačni, 2-3 cm dugački, resasti, žuti do purpurnocrveni, ravni do zakrivljeni, smješteni u pazušcima iglica na prošlogodišnjim izbojcima; ženski u češerastim cvatovima, purpurnocrveni do zelenkasti, smješteni na vrhovima prošlogodišnjih izbojaka, u početku uspravni, a nakon oprašivanja povijeni prema dolje

Vrijeme cvjetanja: travanj - svibanj

Češeri: valjkasti, smeđi, 10-17 cm dugi, 3-4 cm široki, viseći; sastavljeni od većeg broja spiralno raspoređenih plodnih ljusaka koje na sebi nose po dvije sjemenke; plodne ljuske rombične do obrnuto jajaste, kožaste, tanke, na vrhovima prikraćene do izrezuckane; pokrovne ljuske zakržljale, višestruko kraće od plodnih, duguljaste; prije dozrijevanja zeleni do purpurnocrveni; dozrijevaju u jesen prve godine

Sjemenke: jajolike, 4-5 mm duge, tamnosmeđe, okriljene jednim do 15 mm dugim i svijetlosmeđim krilcem koje sjemenku obuhvaća poput žlice

Prirodna rasprostranjenost: sjeverna, srednja i južna Europa

U sjevernoj Europi smreka dolazi i na nižim nadmorskim visinama, dok u srednjoj i južnoj Europi dolazi isključivo u gorskim i planinskim područjima. Voli svježa, rahla, kisela i humusna tla te zahtjeva visoku zračnu vlagu. Smreka ima plitki pločasti korijen te zbog toga često stradava od vjetroizvala i snijegoizvala. Vrsta je polusjene - poluskifit. Kod nas raste u mješovitim bukovo-jelovim šumskim zajednicama, dok na staništima gdje su česti i jaki mrazovi te niske temperature (vrtače, udoline) tvori čiste zajednice. Smreka raste i u našim pretplaninskim područjima na strmim i hladnim staništima koja su izvrgnuta dugotrajnom ležanju snijega gdje ima specifičan niži i gušći te često zastavičasti habitus. Jedna je od najčešće sađenih vrsta u šumskim kulturama, a koristi se i za pošumljavanje ekstremno kiselih staništa (vrištine i bujadare). Smrekovina je lagana, elastična, mekana, osrednje čvrsta, žućkastobijela i ima veliku primjenu u drvnoj industriji. Izuzetno je cijenjena kao rezonantno drvo – za proizvodnju glazbenih instrumenata. Od smreke se dobiva i med medljikovac (šumski med), a od mladih izbojaka i iglica se pripremaju sirupi i čajevi. Osnovni način rasprostiranja vrste je vjetrom, ali češere često raznose i vjeverice koje se hrane sjemenkama te na taj način pridonose širenju vrste.