Zoološki vrt grada Zagreba

Obična bukva

Fagus sylvatica L.

Porodica: Fagaceae (bukovke, žirnjače)

Habitus: listopadno, do 30 (45) m visoko stablo prsnog promjera debla do 1 (2) m; na osami niskog i debelog debla, nižeg rasta i velike široko razgranate krošnje

Kora: tanka, svijetlosiva i glatka

Izbojci: koljenčasti i sivosmeđi; kratki prstenasto smežurani

Pupovi: naizmjenično raspoređeni na izbojcima; razlikuju se lisni i cvjetni; lisni vretenasti, oko 2 cm dugi, ušiljeni, obavijeni većim brojem cimetastosmeđih i na rubovima prileglo svilenasto dlakavih ljusaka; cvjetni širi i kraći, pojedinačni na vrhovima kratkih izbojaka

Listovi: jednostavni, eliptični do jajasto eliptični, 4-10 cm dugi, 3-7 cm široki; na rubovima valoviti, cjeloviti i u početku trepavičasto dlakavi; odozgo tamnozeleni i sjajni, odozdo svijetliji i duž žila i u uglovima žila dlakavi; mladi svijetlozeleni i svilenasto trepavičasto dlakavi; u jesen prije otpadanja u različitim nijansama žutih do crvenkastosmeđih boja

Cvjetovi: jednodomni i jednospolni; muški u kuglastim resastim cvatovima na dugačkim svilenasto dlakavim stapkama, sastavljeni od 8-12 prašnika i zvonaste 4-7 dijelne blijedožute do zelenkastožute i dugačko svilenasto dlakave čaške na kratkoj stapci; ženski u uspravnom, dvočlanom dihaziju na debelim i kratkim stapkama - po dva obavijena čekinjastom purpurnozelenkastom do žućkastozelenkastom kupulom

Vrijeme cvjetanja: za vrijeme listanja u travnju i svibnju

Plodovi: kožasti, crvenkastosmeđi, 1-2 cm dugački, sjajni i na poprečnom presjeku trobridni oraščići (bukvice); na vrhu s kratkim ostatkom vrata tučka; po 2 smješteni u zajedničkoj, čekinjavim ljuskama obrasloj kupuli, koja se nakon dozrijevanja raspucava na 4 dijela; dozrijevaju u jesen prve godine

Prirodna rasprostranjenost: Europa

Bukva je naša najrasprostranjenija vrsta drveća koja raste u nizinskim, brdskim, gorskim i pretplaninskim područjima te na primorskim padinama gdje se spušta i do 600 m nadmorske visine. Raste na različitim tipovima staništa gdje tvori čiste i mješovite šumske zajednice. U naše nizinske lužnjakovo-grabove šume, bukva se spustila za vrijeme subborealnog doba kada je vladala vlažnija i hladnija klima. U pretplaninskim bukovim šumama raste kao niže stablo iskrivljenog debla i grana gdje na strmim padinama uslijed dugotrajnog ležanja snijega razvija sabljasti pridanak.Na gornjoj granici šumske vegetacije, ispod zajednica planinskog bora, raste grmoliko s povijenim deblom. Raste na različitim tipovima tala i geoloških podloga, od kiselih do bazičnih te od dubokih i svježih do suhih i kamenitih. Optimalno uspijeva u umjereno vlažnim područjima na dubokim, plodnim i svježim tlima. Izraziti je skiofit – biljka sjene. Bukovina je bakuljava vrsta drva s lažnom srži. Odlikuje se tvrdoćom, čvrstoćom, elastičnošću, neznatnom trajnošću i lakom obradivošću te velikom ogrjevnom snagom. Nekoć je imala malu vrijednost i nije se cijenila, a danas ima široku primjenu u drvnoj industriji. Bukvice su jestive i važan su izvor hrane za šumske životinje, osobito za vjeverice i puhove. Mlado lišće je jestivo, a iz plodova se može dobivati jestivo ulje.