Zoološki vrt grada Zagreba

Negundovac, pajavac

Acer negundo L.

Porodica: Aceraceae (javorovke)

Habitus: listopadno, 10-20 (25) m visoko stablo okruglaste krošnje

Kora: siva do sivosmeđa; u početku tanka i glatka, kasnije kraće poprečno i duže uzdužno raspucani

Izbojci: šiboliki, zeleni, prevučeni bjelkastom ili plavkastom voštanom prevlakom

Pupovi: unakrsno nasuprotno raspoređeni; obavijeni s četiri sivkastožute do crvenkaste i svilenasto prileglo dlakave ljuske; vršni pupovi veći od postranih

Listovi: neparno perasto sastavljeni od 3 ili 5 (rijetko 7) liski; liske duguljasto jajaste do jajaste, 5-10 cm duge, 4-7 cm široke, na rubovima iznad polovice krupno i nepravilno nazubljene; vršna liska često trorežnjasta, smještena na do 3 cm dugoj peteljci; donji parovi liski ponekad pliće ili dublje urezani; odozgo zeleni i goli; odozdo svijetlozeleni i uz žile mekano i stršeće dlakavi; u jesen prije otpadanja žuti

Cvjetovi: dvodomni; jednostrukog ocvjeća – vjenčić se ne razvija; skupljeni u visećim cvatovima, muški u štitastim, a ženski u orijetkim grozdastim

Muški cvjetovi: sastavljeni od 4-6 zelenkastih do purpurnožućkastih prašnika s tankim nitastim dršcima; smješteni na oko 5 cm dugim, tankim i stršeće dlakavim stapkama; čaška zvonasta, peterozupčasta, zelenkasta i stršeće dlakava

Ženski cvjetovi: sastavljeni od 5 žućkastozelenih lapova i jednog tučka s dvogradnom zelenkastom do žućkastozelenom i dlakavom plodnicom te velikom dvokrpastom i žutom njuškom, smješteni na purpurnocrvenim do zelenkastopurpurnim i dlakavim stapkama

Vrijeme cvjetanja: ožujak i travanj

Plodovi: kalavci; sastavljeni od dvije perutke koje zatvaraju oštri kut; sjemenke duguljasto valjkaste; krilca u početku blijedozelena do žućkastozelena, nakon dozrijevanja svijetlosmeđa do sivkastomeđa; dozrijevaju u rujnu i listopadu prve godine i zimi se zadržavaju na stablima; anemohorna vrsta – rasprostiranje plodova pomoću vjetra

Prirodna rasprostranjenost: Sjeverna Amerika

Negundovac je u Hrvatskoj invazivna vrsta koja se može izuzetno brzo razmnožavati i uspješno neovisno rasprostirati na područjima u koja je unesena, čime može predstavljati prijetnju autohtonoj vegetaciji i bioraznolikosti cjelokupnih ekosustava. Kod nas je česta vrsta u parkovima i drvoredima. Najbolje joj odgovaraju srednje vlažna do vlažna staništa te se iz tog razloga može naći u našim nizinskim šumama i uz obale rijeka. Varijabilna vrsta s nekoliko geografski odvojenih podvrsta i nizom kultiviranih formi različito obojenih i varijegiranih listova.