Zoološki vrt grada Zagreba

Gorski javor

Acer pseudoplatanus L.

Porodica: Aceraceae (javorovke)

Habitus: listopadno, do 40 m visoko stablo široko razgranate i izdužene krošnje

Kora: jako varijabilna; u mladosti siva i glatka, a kod starijih stabala najčešće siva do sivosmeđa ili raznobojna (sivo do sivo svijetlosmeđa) i raspucana u pločastim ljuskama koje se odlupljuju od debla

Izbojci: debeli, maslinastosivi do maslinastosmeđi, posuti svjetlijim lenticelama

Pupovi: unakrsno nasuprotno raspoređeni na izbojcima; okruglasto jajasti, ušiljeni i obavijeni većim brojem zelenkastih do žućkastozelenih i na rubovima tamnih ljusaka; vršni pup krupniji od postranih

Listovi: jednostavni, dlanasto petero-režnjasti i 8-16 (20) cm dugi i široki; režnjevi trokutasti do jajasti i na rubovima krupno nazubljeni; odozgo tamnozeleni, a odozdo blijedo sivozeleni i više ili manje fino dlakavi; u jesen prije otpadanja žuti

Cvjetovi: raznospolni; skupljeni u visećim, metličastim i žutozelenim cvatovima; sastavljeni od 4 ili 5 lapova, 4 ili 5 latica, 4-10 prašnika i jednog tučka; muški cvjetovi isključivo s prašnicima, ženski s tučkom i zakržljalim prašnicima; entomofilna vrsta - oprašivanje pomoću kukaca

Vrijeme cvjetanja: za vrijeme ili neposredno nakon listanja; travanj - svibanj

Plodovi: kalavci; sastavljeni od dvije perutke koje zatvaraju pravi kut; sjemenke okruglasto izbočene; krilca u početku zelena do zelenocrvenkasta, a nakon dozrijevanja smeđa; dozrijevaju u rujnu i listopadu prve godine i zimi se djelomično zadržavaju na stablima; rasprostiru se pomoću vjetra – anemohorija

Prirodna rasprostranjenost: Europa, Mala Azija i Kavkaz

Gorski javor optimalno uspijeva u gorskim područjima na svježim, dubokim i humusnim tlima. Raste unutar bukovih i mješovitih gorskih šuma, a penje se i do preko 1500 m nadmorske visine gdje raste unutar areala pretplaninskih bukovih šuma. Doživi starost i do 500 godina. Dobro podnosi djelomičnu zasjenu (hemiskofilna vrsta). Javorovina je izuzetno kvalitetna i vrijedna i ima široku primjenu u drvnoj industriji. Gorski javor može služiti i za dobivanje slatkog sirupa, čiji se sokovi počinju sakupljati čim nastupe prvi topli proljetni dani i krene kolanje sokova prema vrhu krošnje. Kuhanjem tog soka dobiva se javorov šećerni sirup. Autohtone vrste javora imaju male količine saharoze u soku te nisu komercijalno iskoristive za dobivanje javorovog sirupa. Američki šećerni javor (A. saccharum Marsh.), čiji se list nalazi na kanadskoj zastavi, je vrsta čiji sok sadrži veće količine saharoze te se u Sjevernoj Americi koristi za pridobivanje javorovog šećernog sirupa.