Zoološki vrt grada Zagreba

Gledičija, trnovac

Gleditsia triacanthos L.

Porodica: Caesalpiniaceae

Habitus: listopadno, do 30 (45) m visoko stablo prozračne krošnje

Kora: siva; na starijim stablima raspucana u uzdužne žljebove oko kojih se lup (lila) uzdiže od debla; deblo i grane trnoviti Izbojci: trnoviti, goli i u nodijima zadebljani

Trnovi: dugački, čvrsti, oštro ušiljeni, otklonjeni od izbojka, jednostavni ili razgranjeni; mogu biti pojedinačni ili u skupinama (starije grane i deblo)

Listovi: naizmjenično raspoređeni na izbojcima; jednostavno ili dvostruko parno perasto sastavljeni; jednostavno sastavljeni listovi do 20 cm dugi; dvostruko perasto sastavljeni listovi do 30 cm dugi; liske duguljasto jajaste do duguljasto eliptične, oko 2,5 cm dugačke, zelene, gole i na rubovima fino i plitko narovašene; u jesen prije otpadanja žuti

Cvjetovi: raznospolni (poligamni), sitni, zelenkasti do žućkastozeleni, skupljeni u grozdastim cvatovima; nalaze se na starijim izbojcima, granama i deblu – kauliflora; oprašivanje pomoću kukaca – entomofilna vrsta Vrijeme cvjetanja: svibanj

Plodovi: mahune; 20-30 (40) cm duge i do 4 cm široke, tamnosmeđe do crvenosmeđe, kožaste, plosnate, sjajne i često usukane; dozrijevaju u jesen prve godine i tijekom zime se zadržavaju na stablimaž

Sjemenke: plosnate, eliptične, 5-10 mm duge, smeđe i sjajne

Prirodna rasprostranjenost: istočni dio Sjeverne Amerike

Jako dobro podnosi teške gradske uvjete i zračnu onečišćenost te se iz toga razloga često sadi u parkovima i drvoredima. Dobro podnosi orezivanje pa se može koristiti i za formiranje živih ograda. Najbolje uspijeva na dubokim, aluvijalnim i svježim tlima. Kod nas se koristi kao ukrasna vrsta, dok je u Sjevernoj Americi koriste i kao industrijsko drvo u proizvodnji namještaja i željezničkih pragova. Izuzetno je medonosna te za vrijeme cvjetanja predstavlja dobru pčelinju pašu. Unutarnji dio zelenih i nezrelih mahuna je sladak i jestiv.