Bodljikava smreka, bodljikava smrča
Picea pungens Engelm.
Porodica: Pinaceae (borovke)
Habitus: vazdazeleno, do 30 (50) m visoko stablo stožaste krošnje; grananje pršljenasto
Kora: siva do sivosmeđa i ljuskasta; u starijoj dobi je debela i duboko ispucana
Iglice: zavojito raspoređene na izbojcima; 2-3 cm duge i oko 1 mm široke; tvrde, četverobridne, ravne ili srpasto povijene; na vrhovima dugačko, oštro i bodljikavo ušiljene; pruge puči na sve četiri strane; najčešće plavkastozelene do srebrnastozelene, rijetko zelene; peteljke drvenaste i smećkaste, nakon otpadanja iglica ostaju na lisnim jastučićima
″Cvjetovi″: jednodomni; muški resasti cvjetovi smješteni u pazušcima iglica na prošlogodišnjim izbojcima; ženski češerasti cvatovi smješteni na vrhovima prošlogodišnjih izbojaka, u početku uspravni, a nakon oprašivanja se savijaju prema dolje
Češeri: valjkasti, do 10 cm dugi, 2-3 cm široki, svijetlosmeđi, mekani i vise; plodne ljuske duguljasto rombične, tanke, savitljive, na vrhovima sužene i izrezuckane, ne prianjaju uz češerno vreteno; pokrovne ljuske duguljaste, sitne i zakržljale; dozrijevaju u jesen prve godine i cijeli otpadaju sa stabla
Sjemenke: jajaste, oko 3 mm velike i okriljene jednim 8-12 mm dugačkim krilcem koje sjemenku obuhvaća poput žlice
Prirodna rasprostranjenost: središnji i južni dijelovi Stjenovitih planina u SAD-u
Na prirodnim staništima raste na nadmorskim visinama između 1750 i 3200 m uz planinske potoke i rijeke. Vrsta je koja u gradskim sredinama u odnosu na ostale smreke dobro podnosi zračnu onečišćenost, ljetne suše, vjetar i snijeg. Doživi starost i do 600 godina. Često se koristi kao božićno drvce. Sjemenkama se hrane ptice i vjeverice.