Zoološki vrt grada Zagreba

Datum: 23.07.2011.

Za Zoološki vrt Zagreb pronašao i napisao Zvonimir Milčec, hrvatski književnik i dugogodišnji zagrebački novinarski kroničar.

"Novosti", 1930. g.

U nastojanju da publici pruži što različitije priredbe uvele su evropske radio-stanice tzv. mikro reportažu. tj. „prijenos stanovitih događaja koji su spojeni s nekim akustičnim efektima“ Tako je zagrebačka radio stanica već u prvim počecima svoga rada uvela takve prenose (spominjemo prijenos otkriće Strossmayerovog g. 1926.).

Prije stanovitog vremena prenosile su neke njemačke stanice, te Beč i Budimpešta mikro-reportaže iz zooloških vrtova. Takav sličan prijenos upriličila je zagrebačka radio stanica već prije dvije godine prigodom boravka Kluckog u Zagrebu. Taj prijenos je toliko uspio da je na želju radio slušača poslije nekoliko dana opetovan. Imajući to na umu odlučila je uprava zagrebačke radio stanice da za ovu ljetnu sezonu priredi razne mikro-reportaže i da time osvježi svoj program u mrtvoj sezoni. I prema tome prva takva mikro-reportaža, izuzev prijenosa sa športskih priredba, bila je u zagrebačkom zoološkom vrtiću. Ta priredba je toliko značajnija što je putem telefonskog voda prenesena i na beogradsku radio-stanicu koja ju je emitirala i time je pružena mogućnost slušačima diljem čitave države da ju čuju.

Sam prijenos obavljen je poslije nekih tehničkih predradnja. Na terenu zagrebačkog zoološkog vrta provučena je žica koja je imala na različitim mjestima priključke za mikrofon. Ova je žica preko jednog pojačala bila spojena s telefonskim vodom koji je vodio u zagrebačku radio stanicu. Na početku samog prijenosa koji je započeo u četvrt 5 na večer bio je mikrofon postavljen u blizini Canida (vukovi i šakali). Poslije kratkog uvodnog govora dr. Frane Omerza, upravitelja gradskog zoološkog vrta, a koji je općenito govorio o važnosti zooloških vrtova, te o proučavanju psihe divlje zvjeradi, izazvani su šakali i vukovi sa zvonjavom. Čim je zvono stalo da zveči, počeo je tercet vukova, a šakali su počeli zavijati, te je tako polučen prvi interesantan akustični efekt.

Poslije toga prenesen je mikrofon k pticama. I to najprije volieri najšarenijih brbljavaca među životinjama – papigama i kakaduima. Ove inače tako brbljave ptice kao da su se prestrašile mikrofona – možda su imale tremu (mikrofonfiber) – mahom su zašutjele. Tak poslije nekoliko minuta, dosjetila se timariteljica ptica, neka mlada djevojka, te je unijela u tu volieru jednu malu zelenu papigu, koja je unijela pravu paniku među velike papige i kakadue, koji su smjesta zapijevali čitavu prašumsku simfoniju. Poslije papiga došle su na red ptice grabilice. Kad je najavljen dolazak njihovoj volieri oglasi se nimalo grabežljivi paun. Tek po koji orao i strvinar je zakriještao. Ali tim efektnije što se čulo kroz mikrofon lepršanje i udaranje krila ovih krvoločnih ptica.

Vrlo dobro se je čuo na radiju prijenos stotina domaćih i egzotičnih ptica pjevica iz njihove malene voliere. Mikrofon je zatim prošao kraj ptica močvarica, koje su ga pozdravile veselim gakanjem.

Majmuni su bili za čudo tihi, jedva se čuo plačljivi kao dječji glasić. Emisija je je završena pred lavljim kavezom. Pošto se životinje nije htjelo izazivati draženjem, trebalo je dosta dugo vremena dok se kralj životinja oglasio. Ali kad je sam začuo svoj tenor toliko se zadivio svome glasu da je jedva htio prestati. Time je i završen prijenos koji je potrajao skoro čitav sat.

Napominjemo da je ovaj prijenos vrlo dobro uspio, tek je vječna šteta 'što se nije pobrinulo' da se nađe nekoga koji bi kod svake nastambe pred kojom se vršio prijenos pripovijedao slušačima o običajima tih životinja i time uklonio na momente monotoniju, koja bi nastala, kad se životinje nijesu htjele oglasiti, te su uslijed toga nastale duže pauze.

Kako saznajemo, prijenos se u Beogradu izvrsno čuo te su tamošnji slušači bili zadovoljni emisijom ove vrste. To je ujedno i najbolja propaganda za prvi zoološki vrt u državi, te bi se slični prijenosi trebali ponoviti…