Zoološki vrt grada Zagreba

Datum: 23.10.2011.

Za Zoološki vrt Zagreb pronašao i napisao Zvonimir Milčec, hrvatski književnik i dugogodišnji zagrebački novinarski kroničar.

"Vikend", 1987. godine

„Neke ljetne večeri, kad su otišli posjetioci i timaritelji, i kad se sve smirilo, odšetao sam do kaveza velike lavice. Prije toga sam napisao 'oporuku', obrazložio svoj postupak. Približivši se rešetkama, pozvao sam životinju da bih je smirio. Ona je mahnula repom i pogledala me, kao da sluti da će se te večeri dogoditi nešto novo. Sve je bilo tiho, samo su odzvanjali kotači noćnog tramvaja koji je Maksimirskom cestom nestajao u daljini. Taj susret neću nikad zaboraviti. Stisnuo sam zube, uzeo željeznu šipku kao jedino oružje, oglasio se taj put odlučnije, ali umirujućim glasom: - Paša, mir. – Otvorio sam vrata, naglo ušao u kavez i zatvorio vrata. Hitrom kretnjom zaključao sam kavez, ne okrećući lavici leđa. Lavica se trgla, ustala i njezina se rika prolomila mračnom maksimirskom šumom. Morao sam postupiti tako da osjeti da se ne namjeravam povući, ali da je neću ni napasti. Morao sam držati odstojanje i odgovoriti na svaki njen mogući skok. Oči su nam sijevale, ali ja sam morao nadjačati zvijer i u pogledu. Podigao sam željeznu šipku i smirivao lavicu povicima: 'Mir, Paša, mir'. Ona se propela, riknula, trznula lijevo-desno o rešetke, a ja sam ostao nepomičan. Bio mi je napet svaki živac. Na sreću, lavica se počela smirivati. Zatomila je riku, uvukla pandže u šape, legla i još samo mahanjem repa i blagim oglašavanjem i okretanjem glave pokazivala da je opasnost prošla. Uspio sam! Pobijedio sam! Presretan povlačio sam se korak po korak natrag, ne okrećući joj leđa. Polako sam otvorio vrata i izašao…

I tako sam, zapravo, postao krotitelj!“ I tako je mladi maksimirski timaritelj Josip Marćan „uspio“ i „pobijedio“ i zbog toga će ući u povijest Zoološkog vrta kao prvi i jedini maksimirski „Tarzan“. Naravno da isprva o tome nitko nije znao, jer se nikome nije usudio povjeriti; tko bi ga shvatio i tko bi od odgovornih taj njegov paklenski plan odobrio i dopustio. Nije odustajao. Štoviše, svoj je repertoar proširio, pa je tako na svoju blizinu „bez rešetaka“, ubrzo primjenjivao i na druge životinje – na leoparde i tigrove.

„Mladi maksimirski timaritelj“, kako primjećuje zagrebački novinar Mladen Hanzlovsky (Vikend“ 1987.) za kratko vrijeme postaje suvereni gospodar svih velikih životinja u zagrebačkom Zoološkom vrtu.

Naravno, bilo je i opasnih trenutaka koje ga u njegovom druženju i dresiranju životinja ne prestaju pratiti. Ali i velikog zadovoljstva. Pogotovo kad je shvatio kako ga posjetioci, ali i njegovi kolege timaritelji gledaju s ushićenjem. I kad zbog njega roditelji djecu sve češće dovode u Maksimir i oduševljeno prate maksimirskog 'Tarzana'. I tako mladi Marćan ubrzo postaje prvorazredna atrakcija koju uprava zagrebačkog Zoološkog vrta, nažalost, nije znala iskoristiti. Unatoč tom pionirskom pothvatu u nas, on i dalje u Maksimiru ostaje na plaći timaritelja, jer nije postojalo radno mjesto dresera. Njegove će dresurske sposobnosti kasnije znati unovčiti zoološki vrt u Frankfurtu, a potom niz parkova i cirkusa u Americi, „gdje će se popeti na sam vrh svjetski poznatih majstora toga posla“

U svojoj ispovjedi zagrebačkom se novinaru povjerava kako je za sve što će u dresuri sa životinjama i općenito u tom atraktivnom poslu postići, zahvalan maksimirskom Zoo-u.

„Pošto je izbliza upoznao sve divlje zvijeri u maksimirskim kavezima, isprobao svu dresursku sposobnost na lavu, tigru i leopardu, pa i na ostalim životinjama, Marćan se rado sjeća svojih prvih početaka i svojih početničkih strahova. Najteže mu je bilo, priznaje, ukrotiti leoparda. ali i to mu je uspjelo. Na kraju je uvježbao ono najatraktivnije, ali i najriskantnije za mladog krotitelja. Opisuje kako je gol do pojasa i goloruk u ležećem položaju, stavljao na grudi komad mesa i pustio zvijer na gozbu! Mala nepažnja sa slučajnom ogrebotinom na Marćanovom tijelu i miris njegove krvi mogli bi životinju privući da sa svojom gozbom nastavi i svoje pandže i zube zarije i u živo tijelo“!

Ne treba ni spominjati da Josip Marćan ni od koga nije imao učiti i da je prvi i jedini maksimirski „Tarzan“, a kasnije i zvijezda svjetskih zooloških vrtova i cirkusa, postao zahvaljujući isključivo samom sebi, svojoj velikoj želji, upornosti i neustrašivosti. I , naravno, maksimirskom Zoološkom vrtu..